Post image for Agritourism “Montižel” Završje: Hidden treasure on top of the hill // Skriveno blago na vrhu brda

Agritourism “Montižel” Završje: Hidden treasure on top of the hill // Skriveno blago na vrhu brda

by Gogo on January 20, 2011

in Restaurants

Sjevernu stranu Završja čuva brdašce Montižel / Monticello, pitoreskni pravilni stožac išaran vinogradima, a na vrhu brda Montižel nalazi se agroturizam koji se, vrlo iznenađujuće, zove “Montižel”. Magično je to mjesto, ne samo zbog pogleda na Motovun na horizontu, nego zato što se i sam dolazak bijelom cestom iz doline rijeke Mirne lako može pretvoriti u avanturu s primjesama srednjovjekovne atmosfere.
Montižel / Monticello above Završje
MotovunAgritourism "Montižel"
Za vedrih dana mora biti uživancija pijuckati teran na natkrivenoj terasi ali tog dana malo je kišilo, malo nije, pa se onda strovalio pljusak biblijskih razmjera koji nas je definitivno stjerao unutra. A tamo vlada vrlo opuštena atmosfera, tok vremena tu je usporen tako da sekunde teku kao gusti med koji jaaako sporo teče. Hej, ljudi su ovdje veseli i smiju se, kao da će svaki čas neka pjesma krenuti. U kutu ognjišće se puši. Baš je udobno ovdje pijuckati dok vani pljušti kiša. Ambijent 9.5/10

Relaxed atmosphere at agritourism "Montižel"
Do nas neki triještini DOC koji kao da su ovdje doma. Jel znate za pravilo da ako ispred nekog objekta vidite makar jednu talijansku registraciju da vam je to vrlo dobra garancija da se tu dobro jede? Dolazi nam teran na stol, ja se oduševljavam s njime i s guštom ga lijevam niz grlo.
Edo Pincin's TeranHomemade bread at agritourism "Montižel"
Sočna voćnost i u mirisu i u okusu, vrlo laganih alkohola i prepuno ukusnih minerala od kojih idu zazubice, rustikalno vino u najboljem smislu riječi, čista seljačka uživancija bez folirancije, vino koje je stvoreno da se pije uz jelo. Ne kruže bez vraga već desetljećima glasine da je teran s ovog područja najbolji na svijetu. Vlasnik agroturizma Edo Pincin nema bez vraga zid ispunjen priznanjima za njegova vina. Da, i kruh je domaći, ispečen u metalnom kalupu, “kakov se nekad dela”.

Odličan teran, odličan kruh, imaju ognjišće za ga istostirati (da onako malo pougljeni), ovdje definitivno drugi put naručujemo istarsku supu. I njihov teran im košta samo 30 kn po litri!!! Trebao sam ga za doma uzeti.
Detalji 10/10

Prije svega uzeli smo neko miješano hladno predjelo, ne sjećam se što su nam donijeli ali je bilo dobro. Nakon toga uslijedile su dvije porcije maneštre od bobići (kukuruza, trukinje) koja su bile dosta za nas četiri. Nije bilo greške, punog okusa što je zna da su se dobre kosti kuhale u njoj. Cijena 20 kn; Ocjena 9/10

Fuži domaći, ogromna porcija, jedna je dovoljna za dvoje. Šugo je dobro, jer s domaćom kokom teško da može ispast loše, ma je moglo biti i bolje. Nije bilo potrebno dodati brašno da se ga zgusne, drugi put kuhati ga na slabijoj vatri i duže. Cijena 33 kn; Ocjena 8.5/10
Fuži with chicken stewGnocchi with venison goulasch Njoki sa šugom od govedine isto jako dobri. Ovdje je šugo bilo bolje od njoka koji su bili malo gnjecavi. Neću zamjerit jer znam kako ih je teško napravit dobre. Cijena 33 kn; Ocjena 9/10

Kolegice su uzele tagliatella sa tartufima. Velika greška, to je bila srednja žalost. Smiješaju u kuhinji neku tartufatu, vrhnje i neki surogat parmezana i onda ti taj kvazi umak preliju preko pašte. Čista truffa. Bolje otići do njihovih susjeda u agroturizam “Tončić” u Zrenju.
Cijena 75 kn; Ocjena 7/10

Kroštule / CrostollePovitica / strudel with apple and nuts
Za desert me oduševilo da služe tipične istarske kolače. Nije da ih u Istri imamo nešto puno i da su neki spektakl (posebno ljubitelji čokolade u Istri neće doći na svoje), ali kad su na naš stol stigle hruskave i svježe kroštule i mekana povitica sa jabukama ostali smo bez daha.
Cijena 15 kn; Ocjena 9/10

Grape must for dessertErba Luiga at Agritourism "Montižel"
Potamanili smo kolače u trenu a usput je stradao kvartin mošta od muškata koji je taman počeo fermentirati (bio je to kraj rujna). Nisu imali nikakvo desertno vino pa su na naš nagovor otišli u konobu i donijeli nam taj super slatki sokić kojeg ne valja puno pit jer može biti veselo 🙂

Imam teoriju da pravi Istrijani više vole svoje tipične, suhe kolače od onih sa raznim kremama i nadjevima. Zašto bi neko volio jesti nešto što ti grlo pretvori u saharski pijesak? Zato jer ne možeš a da ne popiješ još dvije, tri čaše vina. Deserti su za pičkice, vino je za prave muškarce! A onda smo krenuli s grapama.

Bilo ih je puno – i sve smo ih dobili na poklon od ljubaznog oštara. Najviše nam je ostala u sjećanju ona od Erbe Luige, posebne trave koja daje rakiji limunasti okus, puno profinjeniji od onog u limoncellu. Cijena ništa; Ocjena 10/10

Grappa of Erba LuigaThe bill for 4 persons, less than 50 euro!

Završni račun za četiri osobe bio je manje od 50 eura, da ne povjeruješ! Teško se bilo gdje u svijetu nađe takav odnos kvalitete i cijene. Neću reći da ćete ovdje probati neku visoku gastronomiju koja će vas ostaviti bez daha, prostora za poboljšanja u kuhinji i dalje ima. Ne, ovdje se bez puno kompliciranja pripremaju namirnice koji domaćini sami proizvode i sve je to začinjeno odličnim teranom koji im je podario njihov završki terroir. Ali nisu tu samo hrana i vino ukusni, meni je dušu nahranila domaća atmosfera čija je jedina mana da ti dođe muka kad dođe tren da se vratiš dolje u civilizaciju. Dođe ti da zaboraviš život koji si ostavio iza sebe i ostaneš na vrhu Montižela do kraja svijeta.

Cijena/Price: 353,50 kn za 4 osobe / for 4 persons

Ukupna ocjena / Overall: 9/10

Agritourism “Montižel / Monticello”
Edo Pincin
Montižel 59, Završje
phone: +385 52 776 212
web: www.pincin-monticello.hr

Montižel schematic map


View Agritourism “Montižel” in a larger map

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

{ 5 comments… read them below or add one }

dalmacija moja inspiracija January 21, 2011 at 10:35

o gušta san ovo pročita…vidin da je bilo veselo i neka, miritalo je…po meni bi tribalo bit više ovaki oštarija tako da svak jema svoj izbor…poz…

Reply

Gogo January 21, 2011 at 11:02

Mi je drago da te pjaža članak a još draže kad vidim da se i u Dalmaciji još uvik priča čakavski.

Reply

wineandfood4u January 24, 2011 at 09:45

lijepo…zapisano u mobitel i doći će na svoj red prvom prilikom! 🙂

Reply

emil zunec September 23, 2012 at 06:06

Dragi prijatelji iz Manjade,
Volim Vas portal,i sa svojim prijateljima otidem na mjesta koja preporucite.Ali ovaj agroturizam je mjesto gdje se jednostavno nismo dobro osjecali.Nitko te ne docekuje,vlasnica za drugim stolom pusi i razgovara na mobitel,a neznas ko je agresivniji konobarica ili brojne macke(usput ljubitelj sam zivotinja),koje smo morali vodom rastjeravati kada je dosla hrana.A ona nije nikoga odusevila.Prsut je bio suh i preslan,a sve sto je slijedilo u puno,puno istarskih konoba je ukusnije i bolje.Poprilicno je neuredno i zapusteno,doista steta,jer brezuljak je caroban i ima potencijala.

Reply

Gogo September 24, 2012 at 10:20

Dragi Emile,
Zahvaljujem na tvojoj dojavi. Kad bi ih bar bilo više, i pozitivnih i negativnih, na sve objekte koje smo preporučili na Manjadi i Taste of Croatia svima nama bi olakšali odabit mjesta gdje vrijedi ostaviti svoj teško zarađeni novac. Članak koji sam napisao opisuje stanje stvari kada sam bio tamo a to je skoro prije dvije godine tako da može biti da se puno toga promijenilo u međuvremenu. Nama je gotovo nemoguće, budući da sve radimo volonterski, neprestano pratiti kvalitetu hrane i usluge koja, na žalost, najčešće nakon par godina rada drastično padne.
Zato samo naprijed i sa pohvalama i sa kritikama! Možeš li tvoj komentar ostaviti i na post o agroturizmu Montižel na Taste of Croatia:
http://www.tasteofcroatia.org/eateries/agritourism-montizel-hilltop-farm-where-teran-is-at-home/
Zahvaljujem još jednom!
Goran

Reply

Leave a Comment

Previous post:

Next post: