Post image for Street food in Marrakesh // Jesti na ulici u Marrakeshu

Street food in Marrakesh // Jesti na ulici u Marrakeshu

by Gogo on February 4, 2011

in Tasty adventures

Ili kako si prosječna marokanska obitelj, za razliku od prosječne hrvatske, može priuštiti večeru vani.

“Gradove ne čine zgrade nego ljudi”. Na Djemma el Fna, glavnom trgu medine (starog grada) Marrakesha, ta izreka prelazi u praksu. Ovdje se ne dolazi zbog divljenja impozantnoj arhitekturi, trg je okružen jednostavnim, niskim zgradama i skromnim džamijama. Po noći kad nema ljudi ostaje samo jedna bezlična praznina. At night the square transforms into fuming dragonAli već rano ujutro ovaj ogroman trg postaje organizam koji te odmah uvuče u sebe i ne želi te ispljunuti. A čim padne noć, dok se ti cjenkaš za cijenu šafrana u obližnjem souk d’épices, iznebuha uskrsne bezbroj štandova s hranom s limenim dimnjacima i trg se transformira u zadimljenog zmaja koji širi primamljive mirise.

Djemaa el Fna in the afternoonPo danu ovdje se dođe uživati u gužvanju s ljudima i kakofoniji desetaka različitih jezika dok vam sa svih strana prolaze kočije koje vuku konji (koji za divno čudo ne seru na cestu već u ceradu rasprostrutu ispod njihovog repa), zadimljeni motocikli u Tomos stilu, magareće zaprege, poluraspadnuti bicikli a stranci sa ogromnim koferima vam prelaze preko malog nožnog prsta. Hipnotizeri zmija vam, dok se najmanje nadate, umalo uvale izdrogiranu kobru oko vrata sve da biste se slikali s njom.

Na trgu se može i doručkovati, s nogu. U kioscima fenomenalan narančin sok cijede ispred vas iz naranči nesavršenog oblika koje da dolaze iz nečijeg obližnjeg vrta. Usput kupite par tipičnih marokanskih palačinki, obične ili zanimljive spužvaste strukture koja je u stanju upiti nevjerojatnu količinu meda i marmelade.
Moroccan pancakesMoroccan sponge pancakes

Za ručak turisti najčešće odlaze u jedan od restorana na rubovima trga. Nisu ništa posebno, klasične hranilice isključivo za strance. Obično imaju terasu s koje puca pogled na Djemmu i krovove medine. Marokanskih tajina ima svih vrsta, ali mi smo se taj dan zaželjeli mesine i uzeli ražnjiće od odlične govedine. U Maroku nismo jeli bezokusno meso koje je tako često u Europi, pogotovo na Zapadu. Za predjelo taboulé (salata od kuskusa).
Morrocan skewersTaboulé

Četiri je popodne, ručak se odužio jer je lijepo kvarcati se na za nas neobično toplom prosinačkom Suncu. Dok ostatak ekipe pije kavu virim preko terase i primjećujem lokalnu ekipu kako guraju neku čudnu konstrukciju na kotačima. To je sklopljeni štand, jedan od pedesetak koji će uskoro izroniti na sredini trga i zamagliti ga svojim dimnjacima od lima.
The food stand transport

Steamed snails standSumrak je pao i trg se pretvorio u pravi gastronomski luna park, sve tako lijepo i domaće miriše da mi zazubice cure kao Nijagara. Na prvoj liniji fronte nalaze se štandovi s puževima na lešo, upravo idealni za predjelo. Kod Hassana je mala porcija 5, velika 10 dirhama (0.5 – 1 euro). I ovdje kao i u Portugalu ih obožavaju i spretno vade čačkalicom iz kućice. Ja sam ih želim probati, pa još ih je i moja nona radila puža na šugo sa palentom, ali me s gađenjem pogledaju moji suputnici negurmani i odvuku dalje.

A onda se dolazi u središte zbivanja, ušli ste u blade runnerovski labirint štandova gdje se para i dim natječu sa šarenilom voća i povrća. Konobari, koji govore minimalno pet jezika, vas vuku za rukav obećavajući da je baš kod njih roštilj najbolji. Trik da započnu komunikaciju je pitanje “Iz koje zemlje dolazite?”. Konkurencija je ogromna ali svi štandovi su puni i tako svaki dan u tjednu. Sjedi se oko štanda i hrana se priprema pred vama: kao predjelo marokanske salate i juhe, nezaobilazni tajine svih vrsta, janjeći i goveđi ražnjići, kefta (marokanski ćevapi i šišćevap)… Kuhar u bijeloj kuti pred vama reže janjetinu koja se puši, tek je izašla iz tajinea. Cijene su vrlo pristupačne i za lokalce pa tako skupa jedu stranci i domaće obitelji s klincima. Uživancija je jesti sa svom tom gužvom u zraku.
Street food in Marrakesh
PC303065IMG_1640

Večera se finišira u relaksirajućem stilu. Na obližnjim pokretnim štandovima ne služi se kava nego čaj od galangala koji se služi iz velikih bakrenih čajnika uz marokanske kolačiće. Galangal je oblikom slična đumbiru ali je okus potpuno drugačiji, baca na klinčiće, crnogoricu, agrume…
Galangal tea and sweets
Od pamtivijeka zna se da dobro djeluje na probavu, psihostimulant je kao i kava i čaj a kažu da ima afrodizijačko te čak i blago halucinogeno djelovanje kad se konzumira kao korijen u prahu. Kad već nema alkohola dobar je i galangal za malo ubiti mozak 🙂

Bottle fishing at DjemaaNakon što ste izhedonizirali svoj želudac i natripali se s galangalom, na Djemmi el Fna zabave ne manjka. Ulični svirači, bubnjari iz crne Afrike koji te svojim sinkopiranim nepravilnim ritmovima bace u trans, cirkuski akrobati, komedijanati, mini kazališne predstave i trbušne plesačice koje glume muškarci preobučeni u žene, pecanje boca s udicom…

Koji dan! Jeli smo i zabavljali se na ulici, na štandovima koji sigurno ne zadovoljavaju razne HACCP i ISO standarde, i koje ne blistaju kao neurokirurška operaciona dvorana ali koga briga. Hrana se priprema pred tvojim očima i tu teško da bi si kuhar dopustio neke propuste u higijeni. Konkurencija je velika, i ako se otruješ kod jednog, sramota će se vrlo brzo pročuti. Namirnice, a posebno meso, kvalitetnije su od onih koje imamo prilike kupiti u našim supermarketima. One su još uvijek “žive”, vidi se da dolaze iz neposredne okolice, ovdje nema češnjaka iz Kine i pomidora iz Nizozemske.

Nasuprot tome, zapadna civilizacija u zadnjih dvadesetak godina udaljila se od svega “organskog”, od spontanog hranjenja, tračanja i zabave na ulici, od mrkve i salate koja dolazi iz okolice grada. Čini se sve da se gradovi pretvore samo u nakupine zgrada u kojima žive ljudi koji nakon obilaska šoping centra doma gledaju TV, igraju playstation ili fejsbukiraju. Spontani kontakti između ljudi sve su rijeđi, zabava postaje sve više institucionalizirana i plaća se, hrana postaje industrijalizirana, sterilizirana i bezukusnija, kao i naši životi. Snovi nisu više besplatni, morate platiti pretplatu za paket TV programa preko kabelske ili ADSLa. Život postaje niz isplaniranih evenata u ajfonovom planeru. Dogovoriti se za kavu s prijateljima postaje projekt kojeg treba isplanirati mjesec dana unaprijed…

Pitam se, da li je to nužan civilizacijski “progres” koji uskoro čeka i ovaj magični trg Marrakesha? Postoji li samo jedan zadani put u budućnost?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

{ 2 comments… read them below or add one }

wineandfood4u February 13, 2011 at 20:33

pročitavši članak uz ove fotografije i video u prethodnom postu osjećao sam se kao da gledam epizodu Anthony Bourdaina (No reservations)… divno si dočarao feeling Marrakesha i moje zazubice se sve veće! 🙂 baš bih volio otići tamo…. 🙂

Reply

Gogo February 16, 2011 at 11:03

Prijatelju, drago mi je da ti se sviđa post. Tvoj blog je jedan od rijetkih koje redovito čitam, ona čokoladno ružina torta me oduševila a i mousse za zelenim čajem. Vidim ose drugi tjedan na WineGourmet…

Reply

Leave a Comment

Previous post:

Next post: