Post image for [2011 Dalmacija Wine Expo, 1st part] Kako sam umalo završio na Biokovu umjesto na Perfect Matchu // Hiking or wine&food pairing, that is the question?

[2011 Dalmacija Wine Expo, 1st part] Kako sam umalo završio na Biokovu umjesto na Perfect Matchu // Hiking or wine&food pairing, that is the question?

by Gogo on May 10, 2011

in Restaurants,Tasty adventures

On-the-road iće i piće
Tunel Sv. Rok na autocesti A1 izbacuje nas iz svojih usta i odjednom nestade zelene boje. Nije ni čudo, ušli smo u Dalmaciju, stupili na iskonski Mediteran.

Jeste li znali da se Dalmatinci zgražavaju kad vide istarske plaže, naročito na potezu od Novigrada do Umaga, na kojima se zelena trava spušta gotovo do mora? «To je bara, ne more!». Agree!

Vozimo prema suhom jugu, u Makarsku gdje se sutra otvara 2. Dalmatia Wine Expo. Zahvaljujući ljubaznom pozivu Saše Špiranca, poznatog vinskog kritičara i jednog od organizatora sajma, dolazim na sajam zajedno sa hrvatskih enogastro blogera (Vinopija, Darko i Zoran iz Vinske Priče, eNOgAStrObRUtaL, Gurwoman, Gastrolada). Inače, sa zadnje dvije cure i enogastromamom s velikim guštom i entuzijazmom radim na projektu enogastronomskog vodiča Taste of Croatia namijenjenog uglavnom strancima.

Jarko zelena brdašca i hrđavo crvena boja zemlje koju sam ostavio za sobom u mojoj Istri zaslužna su za neka od najboljih hrvatskih vina. Te boje u Dalmaciji se mijenjaju, u mojoj mašti ovdje kameno bijela i azurno plava dominiraju.
P1020444

I mirisi su intenzivniji nego kod nas na sjeveru. Stajemo na odmorištu «Krka» gdje u zraku lebdi miris sušenih aromatičnih trava i morskog povjetarca. Druge boje, drugi mirisi, zasigurno i dalmatinska vina moraju biti drugačija. Veliki Plavac mali, gastarbajter Crljenak/Zinfandel, zavodljivi pošip… Babić, maraština, vugava, grk i ostali ovijeni velom misterije… Puno sorata i vina koje, na moju veliku sramotu, jako slabo poznajem u usporedbi sa slovenskim i talijanskim koja su me i uvela u Dionizijsku galaksiju prije otprilike pet godina.

S druge strane taj nedostatak predznanja daje mi prednost da bez ikakvih predrasuda otkrijem vina po mom ukusu. Približavamo se ukusno uređenom objektu s predivnim pogledom na Krku i Skradin.
Skradin

Žuri nam se i nismo nešto gladni pa ne odlazimo u à la carte restoran, kojeg inače svi hvale po dobroj janjetini ispod peke, nego u samoposluživanje koje na prvi pogled služi primamljiva jela «po domaću». Preskačemo vrlo atraktivna hladna predjela koja na žalost imaju cijene u rangu restorana srednje klase.
Self-service restaurant Krka on rest stop near Šibenik

Uzimamo fažol/grah (25 kn) sa dimljenim mesom te teleće pečenje (44 kn) sa kuhanim fažoletima/mahunama (15 kn) i krumpirom kao prilogom. Fažol predobar kao i teletina prožeta slasnim vezivnim tkivom dok je prilog katastrofa, pravog menza okusa.
Beans soup and sausage
Roast veal with green beans and potatoes

Nude se i buteljirana vina Bibich i Bartolović u skupim bočicama smiješno malog volumena od 0.187 L. Dragi moji vinari, tko će vam to kupovati! Pa to nije dosta ni da se ugasi grlo nakon prvog zalogaja. Na talijanskim Autogrillovima najmanja bočica u ponudi je ona od 0.375 L a najčešće udvoje uzmemo onu od pola litre.
P1020207

Srećom, ljubazna kasijerka nudi nam crnu rinfuzu od Bibicha, vinara koji je odmah tu u susjedstvu. Uzimamo 0.25 L za 25 kn, što je ipak malo preskupo za rinfuzu. Vino voćno, intenzivnog okusa, vrlo toplo, za mene koji voli terane previše mekano zbog ostatka neprovrelog šečera, ali točno tako zamišljam dalmatinsko vino koje se pije svaki dan uz jelo.

Torta od čokolade je solidna, nije tamna čokolada ali nije ni preslatka. Još kad je ne bi prelijevali industrijskog toppingom bezličnog okusa punom umjetnih boja.
Zaključak? Odmorište «Krka» je što se tiče ponude jela i vina zasigurno najbolji izbor na Dalmatini baš zbog toga što nude domaću hranu, posebice u samoposluživanju kojeg od sveg srca preporučujem.
P1020208

Nižu se bezlična odmorišta za odmorištem i ja si mislim kako Hrvatskoj, koja turizam smatra svojom glavnom gospodarskom granom, treba nacionalni lanac samoposlužnih restorana na autoputevima, a zašto ne i u većim gradovima. U njima bi se nudila tradicionalna jela regije u kojoj se nalaze. U sklopu objekta bio bi i kafić koji bi imao trgovinu na čijim policama bi se nalazili proizvodi lokalnih proizvođača: sirevi, vina, gljive, kulen, pršut, rakije, maslinova ulja, marmelade… Ne treba izmišljati toplu vodu, samo treba iskopirati koncept Autogrilla.

Evo nas u Makarskoj. Divimo se našoj sobi epileptično žuto narančastih zidova koja nas svojim retro unutrašnjim uređenjem vraća u najbolje godine jadranskog turizma, u zlatne osamdesete. Nema feštanja, sutra nas čeka naporan dan.

Biokovo i ja
Percepcija vina jako ovisi o ambijentu u kojoj ga piješ. Okorjeli sam planinar još od studentskih dana a ozbiljniji vinopija tek od prije par godina. Ta dva moja najveća gušta u životu uspio sam savršeno sljubiti prije par godina kada sam otkrio za mene najbolji ambijent za kušanje dobrih vina. To je vrh planine do kojeg obavezno moraš doći lijući svoj znoj minimum dva, tri sata. Pršut, panceta, sir, kruh i dobra butelja vina s pogledom od kojeg zastaje dah. To je za mene nirvana.
Cloudy Biokovo leaning over Makarska

Makarska je sa svojim zastrašujućim Biokovom koji se opasno nadvija nad grad idealna za takve sportsko enogastronomske egzibicije. Šećem se rivom, zanemarujem makarske štekate prepune fino sređenih ljudi, ne slušam oduševljenje svojih blogerskih kolega kad na kraju rive ugledaše ukusno uređen izložbeni šator sa puno prostora za kretanje između štandova vinara… (nadam se da čitaju ovo organizatori Zagreb Wine Gourmeta).
Biokovo over Makarska

Ne, ja samo gledam u tu planinčugu za koju kažu da na njoj znaju po zimi vladati himalajski uvjeti. Idemo prema nedavno preuređenom hotelu Osejava gdje za par minuta počinje Perfect Match, događaj gdje će poznati hrvatski kuhari, novinari i mi blogeri ocijeniti koje vino najbolje paše uz pojedino jelo. Ulazimo u hotel a meni se pogled neprestance vraća na Biokovo. Opčinjen sam.

Perfect Match
Na ulazu u dvoranu gdje se održava Perfect Match razdvajaju ljude koji se poznaju da ne bi bilo prepisivanja. Ideja za svaku pohvalu, uvijek je zanimljivo upoznati ljude izvan tvog kruga prijatelja i čuti njihova razmišljanja. Osim ako vas ne spadne da morate sjediti sa tri vlasnika old-school dalmatinskih restorana koji su na cijeli događaj gledali malo s visine. Eh da sam sad na Sv. Juri, pa da ja njih gledam sa 1762 m nadmorske visine.
P1020265

Počinjemo. Saša predstavlja mladog chefa Špiru Pavlića iz dubrovačke Nautike koji je pripremio pet tipičnih slijedova u Dalmaciji reinterpetiranih na njegov način.
Chef Špiro Pavlić from restaurant Nautika in Dubrovnik

Svaki od stolova dobija jedan slijed i po osam vina. Naš stol dobija četvrti slijed ali špijunirao sam i ostale stolove pa eto cjelokupnog izvještaja.

1. Sirovi škampi na rižotu od naranče // 2009 Capo «Malvazija»

Crude scampi on risotto with orange
Jelo su svi nahvalili. Jedan sudionik rekao mi je da dobro da je rižota bilo malo jer je okus toliko intenzivan da brzo dosadi. Sviđa mi se da su u jelo bile upletene i naranče koje ja definitivno povezujem sa Dubrovnikom odakle dolazi i kuhar. Ovdje ne sumnjam da je sljubljivanje s Capo Malvazijom bilo vrhunsko.

2. Kroket od hobotnice na kremi od svježeg sira // 2009 Daruvar «Graševina»

Octopus chips on fresh cheese cream
Komentare o jelu nisam čuo, ali nitko se nije žalio. Nešto izrazitije kiseline graševine u odnosu na malvaziju sigurno su dobro kontrastirale slatkoću mesa hobotnice. Pretpostavljam da su i ovdje vino i jelo bili savršen par.

3. Juha od kamenica sa pireom od celera i pjenicom od jabuke // 2009 Krajančić «Intrada» – pošip

Oyster soup with celery puree and green apple foam
Jelo je po nekim glasinama bilo nejestivo. Čudno mi je da su odabrali Intradu jer je to bijelo vino vrlo jakog tijela koje je zasigurno prevladalo delikatne okuse kamenica u juhi.

4. Brodet od žaba u raviolu u umaku od poriluka i šalše od pomidora // 2007 Boškinac crno – cabernet sauvignon, merlot

P1020269
Ovo neobično jelo zapalo je i naš stol. Iskusni restaurateri su odmah primjetili da to nisu bile žabe nego neka plava riba. Imali su pravo, žabini bataci koje sam jeo u restoranu «Jezero» u Lokvama imali su konzistenciju sličniju piletini. Svejedno, jelo su svi nahvalili. Jedino su ponuđena vina bila neprikladna. Skoro sva su bili plavci jakog tijela i duge trajnosti koji su s lakoćom pregazili delikatne okuse jela. Boškinac crno, iako prejakog tijela, je bio najsretniji izbor zbog svoje svježine koja je išla dobro uz slatkaste note mesa i crvenog voća koje je pasalo uz šalšu. Šteta što nije bilo nekog rozea, istarske borgonje ili frankovke (znate li da je nedavno provedena DNA analiza na zagrebačkom agronomskom fakultetu otkrila da su zadnje dvije u biti jedna te ista sorta?)

5. Pačja prsa sa krumpirom s tartufima i pireom od graška // 2007 Kiridžija «Dingač» – plavac mali

Duck breasts with truffled potatoes and green peas puree
Sretnici su bili oni koji su dobili ovu deliciju. Napokon nešto konkretno, što jadnom stomaku daje solidnu bazu pred kušanje svih tih vina koje nas čekaju dolje u šatoru na rivi. Obožavam patku na sve načine i sline mi cure od samog pogleda na sliku. Još u kombinaciji sa Kridžijinim plavcom za kojeg se kasnije ispostavilo da mi je među dva najdraža… Mrak! Baš me zanima je li među osam vina bio i koji crni pinot koji je klasičan odabir za ovdje posluženi magret de canard.

Za kraj svi su sudionici dobili finu krostatu s kremom od čokolade i nekim sokom (valjda od naranče?) koji je bio sferiziran nekom od tehnika Ferran Adrie.
Chocolate mousse crostata with some spherificated fruit juice

Eto i vina koja ne bih nazvao pobjednicima nego onima koja su se najbolje sljubila sa Špirinim jelima.
Wines selected by participants of Perfect Match challenge

Čestitke organizatorima na ovako lijepoj promociji kulture sljubljivanja jela i pića, jer upravo ovdje na Mediteranu vino i hrana već su tisućljećima neraskidivi par. Ugostitelji red je na vas, mi razmaženi vinoljupci želimo vino na čaše, da uz svako jelo možemo naručiti vino koje mu paše (opa, ovo se čak i rimuje). Nek vam ne bude žao otvoriti skupu buteljku za samo jednu čašu. Kupite si ovu spravicu koja buteljku ispuni argonom pa vam vino danima može stajati bez pada kvalitete.
Wine dispenser with argon atmosphere

Opaki plavci vrebaju
Nakon Perfect Matcha ostali smo i dalje gladni a za samo sat čekalo nas je kušanje jedanaest opakih visoko alkoholnih plavaca. Otrčasmo do šatora na brzinske pripreme stomaka.

Naravno, prvo do štandova sa maslinovim uljima. Uživao sam u ulju od levantinke od proizvođača Pivac, prekrasno voćnog ulja i delikatnog, slatkog okusa. Levantinka je dalmatinska sorta maslina koju sam upoznao prošle godine a koja po kvaliteti ulja nadmašuje oblicu i ja bi joj dao titulu kraljice dalmatinskih ulja kao što tu titulu ima Buža u Istri. U zadnjih godinu, dvije vidi se skok u kvaliteti dalmatinskih ulja koja više nisu užegla i upaljenog mirisa i okusa. Ne, zrela voćnost i delikatnost u okusu dolazi napokon na vidjelo, karakteristika koja dalmatinska ulja razlikuje od istarskih koja su mirisom više travnata, artičokasta i na zeleni pomidor a okusom pikantnija.
Olive oil from levantinka is fantastic

Nakon ulja krenuli smo s teškom kategorijom, na fenomenalne slavonske kulene, kulenove seke, dimljenu slaninu i kobasice u masti od mesarskog obrt Bođirković iz Borova. Dečki, svaka čast na odličnim prozvodima pravog domaćeg okusa!
Slavonian kulen, kulenova seka, smoked bacon...

Još moja nona je stavljala istarske kobasice u ogromnu 5L teglicu punu masti i tako su se znale sačuvati do proljeća. Drago mi je da netko nastavlja tu tradiciju prirodnog konzerviranja mesa.
Slavonian sausage preserved in lard

To je to, napokon smo spremni za susret s plavcima. Srce mi tuče od uzbuđenja. Kratak pogled na osvježavajući roze i ljeljuškanje mora u makarskom portu pa trk natrag u hotel Osejavu.
P1020313

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

{ 3 comments… read them below or add one }

Ivanhoe May 11, 2011 at 18:19

Članak 2, paragraf 1, dodao bih i “Vršno pivo” 😉

Reply

BK - hranavino.com May 13, 2011 at 00:04

Ove bočice od 0.187 su stvarno smiješne, makar pohvala da imaju Bibicha (proximity, znam) – ali R6 mi je ostalo u dobrom sjećanju.

Glede ovog pairinga, odlična ideja, jedino me zanima toliko vina na toliko mali slijed – kako to profesionalno obraditi i poslagati okuse hrane i vina?

Reply

vinopija May 18, 2011 at 12:36

Dobro uočeno! To je bio osnovni problem… mali zalogaji, puno žvakanja, osam vina (ekstremno strpljenje zbog polupraznog želuca) i osim toga nisam niti jedno označio kao savršen par, a pitam se hoću li ikad saznati koje je bilo jedno koje sam označio kao donekle smisleno uz to jelo, znam da nije bio Boškinac, inače meni jako drago vino.

Reply

Leave a Comment

{ 1 trackback }

Previous post:

Next post: