Post image for Quebeški par otkriva pulski markat i okuse Istre

Quebeški par otkriva pulski markat i okuse Istre

by Gogo on February 9, 2014

in Tasty adventures,Various

Prekjučer je na Evasionu, kanadskoj TV mreži koja je frankofonski pandan Travel Channelu, išla u eter emisija À deux, c’est mieux! gdje šarmantna Évelyne Audet i markantni Francisco Randez nakon sjeverne Italije otkrivaju čari Pule i južne Istre. Moj zadatak bio je upoznati ih s lokalnim okusima i tradicijskim jelima ali da pritom i zasuču rukave. Evo kako smo proveli dan zajedno.

Toute l'equipe a faim

Danas je red na Évelyne da organizira cijeli dan za Francisca koji nema pojma što mu se sprema. Svaki dan na drugome je red da nađe aktivnosti udvoje koje će partnera što više iznenaditi, zavesti, zabaviti… Jer kao što naslov emisije kaže Udvoje je bolje!

Faire des courses et degustation au marche de PulaNalazimo se na zelenom dijelu pulskog markata. S guštom ih vodim u gužvu subotnje špice pa se jedva krećemo među prepunim štandovima. Sve pršti od jarkih jesenskih boja pa je snimatelj sretan kao malo dijete.

Treba malo i pametovati pa im otkrivam tajnu kako i putnik namjernik koji tek stigne u neki nepoznat grad može razlikovati autentične poljoprivrednike od preprodavača. Kupujemo grincajg za juhu, mrkvu i škalonju za žgvacet, zimski radić za salatu (jer gorko čisti jetru, pametujem), grickamo neopranu mišjancu i merlin, prvi put probavaju žižule i oskoruše, oslađuju se zadnjim smokvama.

Degustation des fromages de chevre KumparickaNa kraju file sa štandovima čeka nas legenda Robi iz Kumparičke koji izvlači one najodležanije kolutove ispod pulta. Za razliku od Skandinavaca čija nepca ne trpe jake okuse, siguran je da će ovi frankofoni znati cijeniti te božansko «smrdljive» kozje sireve. «I sve je nepasterizirano? Kod nas u Kanadi bi sve to bilo ilegalno.» čudi se Francisco dok ispija kozji jogurt.

Na prvom katu markata još jedno uobičajeno pitanje: «Je li ovo nekad bila željeznička stanica?». Prodavačica Lattus sireva crveni se od treme pred kamerama dok nam prodaje 3-4 mjeseca star kravlji sir idealan za labinske krafe. Iako danas ne spremamo ribu, posjet ribarnici se ne propušta. Guram Évelyne iza jednog štanda da gdje hvata zubatca kapitalca od 10tak kila za glavu i za rep. Preko puta ribarnice kupujemo od jednog mesara prethodno naručenu domaću kokoš i malo goveđeg vrata da pojača žgvacet.

Marché de PulaCijela TV ekipa ne može se prestati diviti raskošnom izboru prvoklasnih i svježih namirnica te zapadnom umu nepojmljivom luksuzu da tržnica radi ama baš svaki dan. Kažu toga nema ni u njihovom Montrealu koji važi za gurmanski grad čiji stanovnici vole uživati u sitnim životnim zadovoljstvima.

“Znači tržnica radi ujutro i preko tjedna? Zar ljudi ovdje tada nisu na poslu?“ – zatekli su me s pitanjem na kojeg sam neuvjerljivo odgovorio.

Kompaktan s raznolikom ponudom kojoj ne može konkurirati ni jedan trgovački lanac, sa željeznom secesijskom ljepoticom koja bdije nad mramornim štandovima u hladu divljih kestena, taj naš pulski Markat je nakon Arene prvorazredna turistička atrakcija Pule. Ljepši je i od opjevanog Dolca koji je već godinama opće mjesto hrvatske turističke promocije. Još da tog potencijala postane svjestan pulski TZ. Dovoljno je pogledati kako njihove kolege iz Valencije s ponosom promoviraju svoj Mercat Central.

Još brzinska degustacija istarskog pršuta i gotovi smo s jutarnjom spežom. Pozdravljamo se i pritom upozoravam cijelu TV ekipu da ne pretjeraju s ručkom jer se s večerom nećemo šaliti.

U Ližnjanu što može biti logičnije nego poželjeti dobrodošlicu pjenušcem iz susjednog Šišana? Che non che jednako je brutalno svjež kao i orkanska bura koja ovdje zimi puše, jednako revolucionaran i svojeglav kao i njegov stvoritelj Bruno Trapan. Snimatelj kaže da su ukiseljeni motar s ližnjanskih škrapa i istarski pršut vrlo fotogeničan par ali i na nepcu nije drugačije. Još malo domaćih usoljenih crnih ascolana, medulinskog ovčjeg sira sa varenikom od terana i manjada dobrodošlice je gotova.

Žuri nam se pristaviti žgvacet jer njegovi glavni sastojci su, objašnjavam, domaća kokoš i vrijeme. Vrijeme je tajni sastojak gotovo svih tradicionalnih kuhinja pa tako i istarske. Dok se žgvacet krčka, krećemo u izradu Jeannine torte koja ujedinjuje mandarine i bademe, sve sastojke iz našeg vrta, naravno. Iako su tek stigli, Evelyne dobro primjećuje da je nama nacionalni hobi, gotovo stvar ponosa svake obitelji, imati na stolu bar pokoju «domaću» namirnicu. Glavicu radića iz svog vrta ili sok od nešpricanih jabuka iz Kašine kojeg na crno dila susjedova kćerka, studentica u Zagrebu.

Pina est la star de la soiree Okosnicu kulinarskog tečaja zamislio sam oko izrade tradicionalnih istarskih pašti. Počinjemo sa najjednostavnijom paštom na svijetu, sa pljukancima za koje je potrebna samo kipuća voda, sol, brašno i izvježbani dlanovi. A onda čujemo din don na vratima, režiser me pita tko je sad to? Ovo nije u scenariju!

I onda na scenu nastupa šjora Pina koja se bez imalo treme, koja mene ipak brije, pozdravlja sa Franciscom i Evelyne. Pina je tu da nam pokaže kako se rade labinski krafi jer, znajte, ona je pravi majstor od pašte a ja sam samo njen učenik.

Dok ja pametujem kako ti mitski istarski ravioli spajaju slatko i slano pa su zbog toga ostatak srednjovjekovne kuhinje kada ti okusi još uvijek nisu bili odvojeni, svjetla pozornice okreću se na Pinu i Francisca. On, kao i Pina, priča talijanski pa se njih dvoje odmah skuže i kreću u akciju. Tek što je umijesila tijesto za paštu, već mu naređuje da pripremi punjenje za krafe dok Evelyne dobija zadatak da izvalja tanke listove tijesta pomoću mašine za paštu. Evelyne i ja se gledamo i ne možemo vjerovati. Izgurani smo s pozornice!

Francisco Randez, Evelyne Audet et mamma PinaKad se samo sjetim da kad smo joj prije tjedan dana najavili da će morati pred kamere nije htjela ni čuti, da šta smo ludi?! A ipak je to jutro, dok smo kupovali spežu na markatu, bila kod frizerke da je malo sredi. S trajnom ili bez nje Pina je te večeri postala glavna zvijezda kanadskog TV showa.

Već je skoro 23h, svi smo dobrano iscrpljeni a ekipa iza kamere još i više. Za razliku od nas, umiru i od gladi. Dobro da sam im dobacivao pokoji bokun pršuta, sira, pa da žlicu, dvije žgvaceta potočaju sa kruhom jer inače bi ih, pogotovo nakon dva Uroborosa koji ih je metaforički i doslovce oborio s nogu, bila brižne uhvatila debuleca.

Finalement on bouffe. A 23h!

Još par kadrova zajedničke večere gdje nas četvoro uživamo u spremljenim jelima i konačno klapa označava kraj snimanja. Napokon je desetoro nas za stolom i prave bakanalije mogu početi. Juha s fidelinima smiruje priprema izgladnjele kanadske želuce, zasićuju ih labinski krafi sa žgvacetom, dok butelje Revolutiona i Piquentunovog Refoška te Terana bude zanimanje svih a posebice producenta Jima koji je okorjeli vinski geek. Nadam se da sam Kanađanima uspio pokazati da Istra ima svoje mjesto na vinskoj karti svijeta.

Syrop d'erable Quebecois d'Eric, réalisateur de À deux, c'est mieux!Šečer za kraj je torta od mandarina i badema za varenikom od prosušene malvazije od koje se radi Cossetto Malvazija Rustica a koji je, koje koincidencije, vrlo sličan javorovom sirupu kojeg dobijam na poklon od Erica, režisera emisije. Njegova obitelj iz okolice Montreala radi ga na tradicionalan način već preko sto godina.

Pulupijani opraštamo se kao da se znamo sto godina, eto što ti čini alkohol, znanje francuskog, talijanskog i malo zaluđenosti dobrim ićem i pićem. Stol spaja sve nacije.

Još sam više siguran da takozvani «elitni» gosti (o, nesretnog li naziva!), bolje reći oni koji na svojim putovanjima ne traže samo na suncu i moru, ne traže ni hotele sa pet zvjezdica sa spa ponudom, ni golf terene, ni restorane sa Michelinovim zvjezdicama, ni ekskluzivne klubove. Jer sve to imaju doma.

Njihova je želja, a priznajte i vas pravih putnika namjernika, biti na tren legalni voajeri. Ući u tuđu svakodnevicu, osjetiti da ih tretiramo ni bolje ni lošije od naših prijatelja, naučiti iz prve ruke kako se ovdje živi ali i osjetiti da i nas zanima odakle dolaze, što ih veseli, kako se druže…

Acknowledgments: Grassie Vanja Zenzerović na tvom trudu, što si me preporučila Kanađanima i besprijekornoj organizaciji! Merci Francisco, Evelyne, Jim et toute l’equipe pour la bonne compagnie et les moments de rire. Merci Eric pour ton syrop d’erable delicieux! Hvala šjori Pini na iznimnom trudu i što nas je trpila do kasno u noć!

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Leave a Comment

Previous post: